Moderna pedagogija zastupa holistički pristup svim aktivnostima koje osmišljavamo za djecu, neovisno o razvojnoj fazi ili kronološkoj dobi.
Poticanje cjelokupnog razvoja aktivnostima koje od djeteta zahtijevaju višestruki intelektualni napor danas je jedno od temeljnih načela suvremenih kurikuluma ranog i osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja. Takav pristup proizlazi iz spoznaje da se kognitivni, jezični, socioemocionalni i motorički razvoj odvijaju u stalnoj međusobnoj interakciji, pri čemu svako iskustvo učenja istodobno zahvaća više razvojnih domena.
Aktivnosti koje integriraju različite vrste mišljenja – analitičko, kreativno, refleksivno i socijalno – imaju veću razvojnu vrijednost od onih koje se oslanjaju na usko usmjerene zadatke. Suvremeni teorijski okviri, a osobito oni utemeljeni na konstruktivizmu i sociokonstruktivizmu, upućuju da dijete aktivno konstruira znanje u interakciji s okolinom i drugima. Pažljivo osmišljavanje aktivnosti koje uključuju više razina zahtjeva – primjerice razumijevanje, primjenu, analizu i stvaranje – omogućuje napredak divergentnog i kritičkog mišljenja, kao i razvoj prostornih i logičkih kompetencija te šire umjetničko izražavanje. Nadalje, integrirani pristupi učenju povezuju se s razvojem izvršnih funkcija poput pažnje, radnog pamćenja i kognitivne fleksibilnosti, ključnih za uspješno učenje i prilagodbu nepredviđenim situacijama.
Zašto su priče prirodno uporište za STEAM?
Čitalačke aktivnosti potiču razumijevanje jezika i narativa, razvijaju strukturirano i kompleksno izražavanje te pomažu pri usvajanju i povezivanju informacija u smislene cjeline. Dječja književnost pruža mogućnost stjecanja posrednog životnog iskustva u izazovnim životnim situacijama te aktivno pomaže stvaranju organizacijskog okvira za lakše učenje, a sadržaji iz područja znanosti, umjetnosti, tehnologije, matematike ili inženjerstva pojavljuju se kao logični i smisleni odgovori na razne problemske situacije. Dječja književnost, dakle, pruža mogućnost interpretacije, postavljanja hipoteze, bihevioralnog eksperimenta i refleksije na vlastitom iskustvu, u čemu leži sva vrijednost čitanja djeci i s djecom.
Neurokognitivne studije pokazale su da tijekom obrade narativa dolazi do koordinirane aktivacije više moždanih mreža, uključujući jezične sustave, mreže za epizodičko pamćenje i sustave povezane sa socijalnom kognicijom (Mar, 2011; Hasson i sur., 2008). Posebno je relevantan koncept situacijskog modela (Kintsch i van Dijk) prema kojem čitatelj tijekom čitanja kontinuirano konstruira mentalni model situacije u kojem integrira tekstualne informacije s prethodnim znanjem. Taj model uključuje dimenzije prostora, vremena, uzročnosti i namjera likova, što omogućuje dubinsko razumijevanje, a ne samo površinsko praćenje radnje. U dječjoj dobi takva integracija omogućuje povezivanje novih pojmova s dosadašnjim iskustvom, što je ključno za prijenos znanja u nove kontekste.
Narativ, odnosno progresija sadržaja uključuje i emocionalnu komponentu. Razumijevanje priče oslanja se na mehanizme teorije uma, čime se stvaraju temelji za sposobnost razumijevanja tuđih mentalnih stanja (Mar i Oatley, 2008). Emocionalna uključenost produbljuje pažnju i zadržavanje informacija, što potvrđuju i istraživanja o odnosu emocija i pamćenja (Immordino-Yang & Damasio, 2007). To u kontekstu STEAM pristupa znači da čitanje strukturira usvajanje informacija i povećava vjerojatnost njihove dugoročne pohrane i primjene.
Priče i STEAM u obrazovnom kontekstu
STEAM pristup u ranom odgoju temelji se na podržavanju dječje prirodne znatiželje za istraživanje, eksperimentiranje, postavljanje pitanja i rješavanje problema. Djeca izložena STEAM iskustvima prije osme godine značajno su sklonija razvijati kritičko mišljenje, kreativnost i ustrajnost u kasnijem školovanju. Unutar tog pristupa definiran je CASEL okvir (Collaborative for Academic, Social, and Emotional Learning) koji definira pet ključnih kompetencija: samosvijest (prepoznavanje vlastitih emocija i vrijednosti), samoregulacija (upravljanje emocijama i ponašanjem), socijalna osvještenost (razumijevanje perspektive drugih), vještine odnosa (uspostavljanje i održavanje odnosa) te odgovorno donošenje odluka (procjena posljedica i etičko djelovanje).
Slikovnice u tom kontekstu djeluju kao povezujući medij jer objedinjuju kognitivne i socioemocionalne procese u zajednički intelektualni rad. Čitalačkim aktivnostima stvara se okruženje u kojem se istodobno razvijaju mišljenje, emocije i socijalne vještine, čime se ostvaruju ciljevi cjelovitog pristupa učenju.
Istraživanja iz područja ranog obrazovanja pokazuju da upotreba priča u poučavanju znanstvenih koncepata poboljšava razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa i potiče postavljanje pitanja (Norris et al., 2005; Klassen, 2010). Smještanje problema u smisleni kontekst povećava angažman djece i olakšava razumijevanje, jer zadatak dobiva jasnu svrhu i značenje.
Primjena u praksi može se jasno ilustrirati na primjeru slikovnice Elmer. Sam proces čitanja trebao bi biti interaktivan – poticanje djece da tijekom aktivnosti čitanja jasno izražavaju svoja zapažanja, misli i osjećaje pomoći će stvaranju pozitivne komunikacijske atmosfere i olakšati moguće problemske situacije tijekom provođenja popratnih aktivnosti. Nakon čitanja, razgovor o različitosti i pripadanju može se povezati s istraživanjem vizualnih uzoraka i kombinacija boja. Djeca mogu eksperimentirati s miješanjem primarnih boja, promatrati nastanak sekundarnih te analizirati ponavljanje i varijacije uzoraka. Budući da ilustrativni sadržaj te slikovnice obiluje oblicima, linijama i teksturama, aktivnosti se mogu usmjeriti na prepoznavanje geometrijskih oblika i uzoraka, logičkih sljedova ili uzorkovanja tekstura. Time se koncepti iz umjetnosti i matematike razvijaju unutar čitalačkog konteksta. Aktivnost se može proširiti konstrukcijom trodimenzionalnih modela u aktivnostima građenja i konstruiranja.
U slikovnici Vrlo gladna gusjenica (The Very Hungry Caterpillar) narativ prati znanstveni koncept životnog ciklusa. Djeca mogu rekonstruirati faze razvoja, modelirati proces metamorfoze te povezivati vremenske sekvence s brojevnim nizovima. Aktivnosti se mogu proširiti na istraživanje kruženja vode u prirodi, prirodna staništa ili prilagodbu organizama na okolinu. Životno-praktične aktivnosti možemo temeljiti na raznim pokusima ili istraživačkim aktivnostima u prirodi. Ovdje ostvarujemo intetgaciju biologije i matematike, pri čemu jednostavan narativ priče povezujemo sa prirodnom znanošću.
Navedeni primjeri pokazuju da priča djeluje kao integracijski okvir koji povezuje različite domene znanja. Priča inicira pitanje ili problem, a STEAM aktivnosti omogućuju njegovo istraživanje kroz konkretno iskustvo, simultanu aktivaciju kognitivnih i emocionalnih procesa, izgradnju situacijskih modela te mentalnu simulaciju iskustva. Iz toga proizlazi integrirano, smisleno i primjenjivo učenje, u skladu s načinom ka koji ljudski mozak razumije i organizira svijet.
Danijela Varga, mag. praesc. educ.
EduLittera
