Kada čujemo da netko govori o dubinskom čitanju, isprva pomislimo kako je riječ o vrlo kompliciranom procesu koji zahtjeva puno koncentracije, truda i energije. Nismo u krivu.
Samo čitanje zaista jest složen i višeslojan intelektualni proces. Temelji se na sposobnosti prepoznavanja i dekodiranja znakova kako bismo otkrili njihovo značenje. I dok je sam proces vizualnog prepoznavanja, dekodiranja, analize i osvještavanja zaista kompliciran i višeslojan, naš ga mozak obavlja automatizmom jer je tijekom godina evolucije, a potom i obrazovanja razvio tu sposobnost do savršenstva. Stoga je iznimno važno neprestano osvještavati javnost da se čitanje ne temelji samo na vještini prepoznavanja riječi, već ono uključuje duboko razumijevanje sadržaja, interpretaciju, analizu i refleksiju nad pročitanim.
Svladavanje čitanja
Sposobnost čitanja razvija se od ranog djetinjstva, kroz različite faze jezičnog razvoja, sve do svladavanja tečnog čitanja koje uključuje čitanje s razumijevanjem, a zatim i čitanje s analizom. Tečno čitanje nije krajnji cilj; cilj je postizanje dubinskog čitanja koje omogućuje cjelovito razumijevanje i kritičku evaluaciju pročitanog teksta.
Učenje čitanja najčešće započinje u predškolskoj dobi, kada djeca kroz igru i interakciju s odraslima razvijaju svoje jezične vještine. Ovaj proces često počinje globalnim čitanjem.
Globalno čitanje i slovkanje
Globalno je čitanje fenomen kojeg čovjek zadržava do kraja svog života, a ogleda se u vizualnom raspoznavanju teksta, slike ili objekta. Djeca tijekom te početne faze čitanja prepoznaju riječi ili fraze kao cjeline, bez analize pojedinih slova. Dužina riječi, raspored specifičnih slova, kombinacija slova i slike dijelom su globalnog čitanja kojeg i u odrasloj dobi svakodnevno koristimo. Na primjer, raspoznavanjem kombinacije boja i oblika prepoznajemo logotipe, oznake automobila ili pak smjerokaze. Iako nam se možda čini banalnim – globalno čitanje to nikako nije. Ono je prva stepenica ka aktivnom, ali i dubinskom čitanju. Kao jedan od preduvjeta za svladavanje tečnoga čitanja i efikasnog učenja u kasnijoj dobi, globalno čitanje nipošto ne smijemo sprečavati, omalovažavati ili pak požurivati.
Kako djeca napreduju, uvode se u slovno pismo i uče kako povezati pojedinačna slova s odgovarajućim zvukovima. Ovaj proces uključuje slovkanje, rastavljanje riječi na slogove te sporo čitanje naglas, što u odgojno-obrazovnom procesu nazivamo (pred)čitačkom analizom i sintezom.
Slovkanje je metoda koja pomaže djeci da svladaju vezu između grafema (slova) i fonema (zvukova). Kao ključan korak u razvoju fonološke svjesnosti, slovkanje je prvi korak iza kojeg slijedi rastavljanje riječi na slogove, što omogućuje djetetu da lakše prepozna strukturu riječi. Tada dijete prakticira sporo čitanje naglas koje pomaže u vježbanju tečnosti čitanja. Ove su vještine osnova na kojoj se gradi sposobnost čitanja s razumijevanjem.
Površno čitanje
U današnjem je digitalnom dobu površno čitanje sve češća pojava. S obzirom na prekomjernu količinu informacija koja nam je svakodnevno dostupna, ljudi često čitaju brzo, preskačući pritom dijelove teksta te ne posvećuju dovoljno pažnje detaljima. Površno čitanje može dovesti do nerazumijevanja teksta, gubitka bitnih informacija, pa čak i do pogrešnih zaključaka. Kod djece su posljedice površnog čitanja vrlo ozbiljne: ukoliko se čitanje ne usmjerava u aktivno procesuiranje i razumijevanje, dijete neće razviti sposobnost čitanja s razumijevanjem. Posljedica toga vrlo je teška: od poteškoća s koncentracijom do nemogućnosti svladavanja naoko jednostavnih tekstova i otežanog usvajanja informacija, dijete će imati velikih problema u stjecanju različitih načina usvajanja znanja, ali i korištenja usvojenih informacija u novonastalim životnim situacijama te primjenjivanju znanja i iskustva u novim kontekstima.
Kako izbjeći površno čitanje?
Kako bi se izbjeglo površno čitanje, važno je usvojiti tehnike dubinskog čitanja. Jedna od tih tehnika uključuje aktivno čitanje, pri čemu čitatelj ne samo da čita tekst, već ga i analizira, postavlja pitanja i traži odgovore unutar teksta. Također, važno je čitati s razumijevanjem, što znači da čitatelj treba zastati, razmisliti o pročitanom i pokušati povezati nove informacije s već postojećim znanjem. I dok se u vrtićkim ustanovama na aktivnom čitanju radi tako da se djecu pokretnim igrama i dodjeljivanjem uloga izravno uključuje u proces čitanja, u osnovnim je školama to ipak malo teže. Čitanje u velikim grupama ponekad ne uspijeva zbog različitih razina interesa, odstupanjima u brzini čitanja i razumijevanja… Zato je važno poticati djecu da čitaju samostalno ili u malim skupinama, ali ipak ih pokušati aktivno slušati i uključivati razgovorne forme tijekom čitalačkih aktivnosti. Na taj se način čitanje ne prekida, već se djecu potiče da aktivnije sudjeluju u svladavanju i analizi teksta.
Druga tehnika za izbjegavanje površnog čitanja je čitanje u mirnom okruženju bez ometanja. Omogućavanjem mirnog kutka postižemo potpunu koncentraciju na tekst i mogućnostima da se dijete posveti analizi i razmišljanju o pročitanom. Također, preporučuje se redovito prakticiranje čitanja različitih vrsta tekstova, od književnosti do znanstvenih članaka, kako bi se razvile različite vještine čitanja i razumijevanja.
Aktivno i dubinsko čitanje nisu sinonimi.
Aktivno čitanje na razvojnom planu djeteta prethodi dubinskom čitanju. Aktivnim čitanjem potaknut ćemo razumijevanje i potrebu za izražavanjem, a dubinsko će se čitanje s vremenom i trudom razviti samo od sebe. Same čitalačke aktivnost zaokupljaju cijeli naš mozak, stoga je čitanje izvrsna vježba za održavanje koncentracije, usvajanja novih informacija, ali i putovanje u neke nove svjetove u kojima upoznajemo najnevjerojatnije knjižne junake i najneobičnije zaplete koji krase njihove imaginarne živote!
Danijela Varga, univ. mag. praesc. educ.
